Neki dan sam se našao sa prijateljem u gradu na kavi nakon posla, nisam ga dugo vidio i baš mi je bilo drago da smo se napokon uspjeli naći, unatoč našim pretrpanim rasporedima. Stoga mi je na neki način bilo pomalo i krivo da je kava Illy bila na kraju tema našeg razgovora taj dan, kao da nema pametnijih tema nakon što se tako dugo nismo vidjeli i hrpa stari nam se u međuvremenu dešavala u životima.

Naime, nekako se već odmah na početku sama od sebe nametnula ta tema jer je prijatelj gledao koju kavu u kafiću gdje ćemo sjesti na kraju u stvari kuhaju i poslužuju. Moram priznati da mi je bilo čudno jer ja osobno nikad nisam išao za tim, uvijek sam sjeo bilo gdje i pio bilo kakvu kavu – pa me stoga iznenadilo kad je on rekao da je Illy jedina kava koju on pije vani u kafićima.

Nakon što smo napokon našli kafić sa Illy znakom jasno postavljenim na vanjskom zidu kafića, mom prijatelju ni to nije bila dovoljno odbra garancija (navodno se znalo dešavati da kafić ima postavljen znak, a na kraju posluže neku drugu kavu jer im je znak ostao od starog dobavljača dok su u međuvremenu već promijenili dobavljača i sad imaju neku drugu vrstu kave u ponudi), tako da je i osobno morao pitati konobara da li stvarno kuhaju Illy kavu, jer u protivnom ne želi ovdje sjesti.

Kad smo napokon i sjeli, krenula je dalje priča o kavi i kad sam ga pitao zašto toliko inzistira na Illy kavi, iznenadio me i njegov odgovor da je odlučio kupovati i konzumirati samo domaće proizvode i marke, a pošto mu Franck ne valja, Illy je najbolji odabir. 

Dalje je krenula priča oko toga što jest i što nije domaće – zapleli se mi tu, nisam mu htio ništa proturječiti jer sam vidio da je čvrst u svojim stavovima i mišljenjima, ali ja i dalje mislim da je Illy uvozni strani proizvod.…